| |
Savremeni svet
|
|
| |
Podsećamo Vas da rado očekujemo vaše komentare! |
|
|
| |
|
|
|
| |
Nova podrubrika: Granice multikulturalizma |
|
|
| |
|
|
|
| |
Ali Eteraz: O Gertu Vildersu i drugim pretnjama liberalnom društvu |
|
|
| |
Pre nego što je prikazan film “Fitna”, Reason Magazine je objavio tekst Majkla Mojnihana koji vredi pročitati pošto ćemo se on i ja upustiti mini-dijalog o mnogim pitanjima koja su tu pokrenuta. Majkl kaže da Vilders “spada medju ekstremiste odredjene vrste”, i da su njegovi pogledi na islam “svedeni i budalasti”, ali da se ipak treba pozabaviti “intelektualnom vrednošću njegovog filma”. A zatim kaže i da je “nepodržavanje Vildersa” isto što i pristajanje na “siledžijstvo” koje vrše “religijski zaludjenici”. Na opštijem planu, Majkl i ja se slažemo oko toga da Vildersov film ne treba zabraniti i da treba proceniti njegovu intelektualnu vrednost. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Jirgen Habermas: Dijalektika sekularizacije |
|
|
| |
Majkl K. Mojnihen: U odbranu Gerta Vildersa - svako zaslužuje slobodu da uvredi |
|
|
| |
|
|
|
| |
Svi tekstovi u rubrici Savremeni svet - granice multikulturalizma |
|
|
| |
|
|
|
| |
Savremeni svet |
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Zapravo, prosečno 74% anketiranih u ovih 19 zemalja, koje predstavljaju 59% ukupnog svetskog stanovništva, smatra da ''volja naroda'' mora da vrši veći uticaj na način na koji se njihovom zemljom vlada nego što je to slučaj sada. Dodatno, prosečno 63% ispitanika kaže da njihovom zemljom vlada ''nekoliko velikih interesa koji se brinu samo o sebi'' umesto o ''dobrobiti svih ljudi''. Verovanje da ''nekoliko velikih interesa'' upravlja njihovim vladama bilo je pogotovu izraženo u Ukrajini (84%), Meksiku (83%), Sjedinjenim Državama (80%), Nigeriji i Južnoj Koreji (78%) i Argentini (71%). >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Nikolas K. Gvozdev: Kejganovi snovi |
|
|
| |
Najnovija knjiga Roberta Kejgena, Povratak istorije i kraj snova (The Return of History and the End of Dreams), razmatra niz problematičnih trendova – uključujući povratak Rusije, uspon Kine i jenjavanje trećeg talasa demokratizacije – i stvara jedan manihejski narativ po kojem će dvadeset i prvi vek biti definisan titanskom borbom između dece demokratije i dece autokratije. To je jedan raspaljujući, vatreni borbeni poklič. Nažalost, on predstavlja karikaturu onoga što se dešava u stvarnom svetu. A kada bi eventualna buduća administracija Džona Mekejna koristila ovaj tanki tom kao vodič za veliku strategiju, šteta koja bi bila naneta globalnom položaju Sjedinjenih Država mogla bi da bude katastrofalna. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Ivan Marković: In memoriam: Robert Džejms Fišer |
|
|
| |
Na samom kraju stižemo do događaja koji je trgnuo Bobija iz višegodišnjeg „sna“ i pokazao da se neke stvari ne mogu zaboraviti. U Tokiju 2004. godine pred kamerama je, na aerodromu Narita, uhapšen bivši šahovski šampion Bobi Fišer i amerikanci su zahtevali ekstradiciju, tereteći velemajstora za kršenje zakona Amerike u već pomenutom događaju u Jugoslaviji. Fišer je tada očajnički tražio azil da ne bi bio izručen Americi. Niko nije hteo da mu ga ponudi zbog delikatnosti situacije, mada su kasnije to uradili Filipini, Rusija, Nemačka, Libija i Srbija i Crna Gora. Na kraju je Srbija odustala zbog diplomatskog pritiska a Island, zemlja gde je stekao slavu i postao svetski šampion, dao je svoju ponudu i Bobi se vratio u Rejkjavik. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Mila Alečković-Nikolić: Maj '68 viđen iz Francuske |
|
|
| |
Posle čuvenog govora u Kvebeku 1967. godine stara tehnologija novih “otporaša”, vođena iz američkih centara moći, dobiće zadatak da sruši legendarnog De Gola. Kako? Metode su stare i davno oprobane. Pobuniće nezadovoljne “mlade levičare”, iskoristiće njihov zanos, nezadovoljne radnike, njihovu naivnu veru i čistotu, ali pre svega njihove godine. Iniciraće demonstracije, koje će se zatim širiti kao vulkan. Napraviće haos u Francuskoj, paralisati sve i igrati na kartu davnog demokratskog generalovog obećanja da će se sam povući kada ga narod više ne bude hteo. De Gola su rušili oni koji su znali da je čovek od reči. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
J. Robinson Vest: Kretanje u prazno (The National Interest) |
|
|
| |
Rezultat krize zaliha biće energetska nesigurnost – nepouzdane zalihe po mnogo višim cenama. Osetiće se nostalgija za danima kada je benzin koštao tri dolara po barelu, ali razgranatost će biti mnogo ozbiljnija. Kada je OPEC povećao svoje cene za četiri puta između 1973. i 1975. godine, Sjedinjene Države su doživele šesnaestomesečnu recesiju sa smanjenjem BNP za skoro 5% i stopom nezaposlenosti od 9%. Duboka ekonomska recesija na svetu bi mogla da ozlojedi i produbi međunarodnu nestabilnost, sa potencijalnim konfliktom oko zaliha između država OECD i velikih korisnika koji se pojavljuju, kao što su Kina i Indija. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Zoran Ćirjaković: Život u raljama pustinje (NIN) |
|
|
| |
Ako pogledate iz aviona Jordan, „svetionik umerenog islama”, kako tvrdi državna propaganda, on počinje tamo gde plavetnilo mora i zelenkasto tlo ustupe mesto sivkastom prostranstvu peska i kamenja. Hašemitska kraljevina predstavlja kapiju ogromne, pustinjske Arabije. Mesto Jordana na mapi svetske vegetacije otkrio sam iz visine, na ranijim letovima ka dalekim zemljama. Avioni u arapske prestonice uglavnom sleću noću. Svanulo je dok sam se vozio ka Akabi, jedinoj jordanskoj luci i letovalištu na Crvenom moru. Akaba nudi prijatnu mešavinu dva sveta - i ima 40 puta manje hotelskih soba od industrijalizovanog turizma egipatskog Šaram al-Šeika. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Saša Gajić: Verbalni delikt je ponovo u modi |
|
|
| |
U suđenju opskurnom Abu Izadinu i petorici njegovih saradnika (koji su takođe osuđeni na zatvorske kazne između dve i četiri godine) nije utvrđeno ko je podstrekivačkim govorom nagovoren na izvršenje nekakvih terorističkih dela, niti da su te reči bile izrečene sa namerom ili svešću da kod nekog stvore odluku da izvrši ovakve radnje, čak ni to da je iko ko je slušao inkriminisane zapaljive govore poslao bilo kakvu novčanu svotu nekoj od islamističkih organizacija. Islamistički propovednik i njegovi saradnici su proglašeni krivim na osnovu sadržaja njegove zapaljive jedanestočasovne (!?) protestne besede koju je izrekao u džamiji u Ridžents Parku u novembru 2004. godine a koja se mogla videti preko interneta ili naručiti u DVD formatu. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Vilijam Montgomeri: Dobro došli u multipolarni svet (Danas) |
|
|
| |
Dužnička kriza bila je u osnovi izazvana time što je bankarska industrija u Sjedinjenim Državama pozajmljivala klijentima sve više i više para, bez dovoljno zaloga ili sredstava da se otplate hipoteke uzete na kuće, koje su daleko prevazilazile njihova racionalna sredstva. Brojne banke širom sveta, prvenstveno u Evropi, i bez dovoljno revizije, "kupile" su pakete ovih hipoteka. Kad je stambeni mehur u Sjedinjenim Državama pukao, takoreći preko noći, bukvalno milioni američkih vlasnika kuća nisu bili u stanju da plate dugove i suočili su se s gubitkom prava na oslobađanje od hipoteke. Gubici banaka u Americi i Evropi i dalje se utvrđuju, pošto svaka nedelja donosi nova saopštenja da su banke izgubile još toliko i toliko milijardi dolara. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Već nekoliko godina, neinventivni činovnici iz Vašingtona i Brisela ponavljaju zvanični stav Sjedinjenih Američkih Država i većeg dijela zemalja unutar Evropske unije – da njihovo viđenje statusa Kosova i Metohije važi samo za tu situaciju i da ne može da se primjenjuje na ostale teritorijalne sporove u svijetu. Takva pozicija ima dvije bitne karakteristike. Prije svega, ona sadrži enormnu dozu bahatosti, arogancije i vjerovanja da su argumenti logike i pravde trajno nemoćni pred ogoljenom silom, iako istorija nudi pregršt primjera uspona, ali i padova raznih imperija. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Bourgeois: Jasno je da ono što se sada događa sa Kosovom može poslužiti ljudima koji se bore za nezavisnost Kvebeka. Unilateralna proklamacija samostalnosti Kosova predstavlja presedan i poslužiće kao municija protiv Kanade, koja se nada da će preko zakona C-20 odlučiti da li će rezultat trećeg referenduma o statusu Kvebeka biti dovoljan za priznanje naše nezavisnosti. Slučaj Crne Gore, za čiju nezavisnost je trebalo 55 odsto birača, a što je arbitražno bilo fiksirano od Evropske unije, bio je kao postupak upotrebljen od Kanade, da bi se negiralo pravo Kvebečana na nezavisnost, po formuli 50 procenata plus jedan glas. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Nikolas Gvozdev: Reganove imitacije (The National Interest) |
|
|
| |
Važno je imati u vidu da Regan nije imao poteškoća da koegzistira sa ne-demokratskim ili čak ne-kapitalističkim državama, pod uslovom da one nisu ugrožavale prosperitet i stabilnost Sjedinjenih Država i njenih saveznika. On je bio uveren da će vremenom – ukoliko nijedna druga sila ne pokuša da nasilno kontroliše pravo na izbor – ne-demokratske, ne-kapitalističke zemlje same otkriti prednosti slobodnog tržišta i liberalno-demokratskog sistema. Nije smatrao da je mudro ni domišljato da SAD nameću tempo toka istorije, niti je odbacio ne-demokratije kao ne-odgovarajuće partnere Sjedinjenih Država u postizanju svojih globalnih ciljeva. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Vilijam Montgomeri: Svet je postao veoma siv (Danas) |
|
|
| |
Obnovljena Rusija agresivno nameće svoju ulogu u svetu. Pored toga, njom upravlja bivši agent KGB koji s neprijateljstvom i sumnjom gleda i NATO i EU. On naročito gleda na širenje NATO u "blisko inostranstvo" Rusije gotovo kao na "casus belli". U suočavanju s neprijateljskom Rusijom, širenje NATO u baltičke zemlje s čisto vojnog stanovišta bilo je opasan korak. Tvrdi otpor Rusije predloženom odbrambenom sistemu projektila koji se planira za Poljsku i Češku Republiku nagoveštava još zategnutije odnose u budućnosti. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Zoran Grbić: Amerika - odrastanje velikog brata |
|
|
| |
Američka vlada odavno već nije prijatelj ni Amerike, kao niti jedne druge države koja iole poštuje svoje građane. Ako bi postojao datum za koji bi i najvećim zagovornicima verovanja u postojanje demokratičnosti američke vlade moglo da postane jasno da ona to nije, taj datum bi bio 19. april 1993. godine. Tog dana su federalne vlasti izvršile napad na malu religioznu zajednicu, osnovanu još tridesetih godina prošlog veka, u blizini gradića Vako u državi Teksas. Zbog sumnje u poligamiju i neprijavljeno držanje automatskog oružja, odnosno neplaćanje poreza od dve stotine dolara po oružju, na objekte zajednice poslato je osamdeset vojnih i policijskih vozila. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Anatol Liven: Tri lica infantilnosti: Samit NATO u Bukureštu (The National Interest) |
|
|
| |
Pokušaj Bušove administracije da hitno ponudi članstvo Ukrajini i Gruziji, na samitu NATO u Bukureštu, bio je bezuspešan, što je dobro. Loša strana svega je što se to desilo samo zahvaljujući protivljenju Nemačke i Francuske. Lideri NATO, poput Generalnog Sekretara te organizacije Jap de Hop Shefera nastavljaju da insistiraju na tome da je ponuda za članstvo neizbežna u bliskoj budućnosti, a s obzirom da sve stranke u SAD, kao i svi predsednički kandidati podržavaju ovu politiku, moguće je da su u pravu, a da prethodno pitanje od velikog značaja za bezbednost Zapada nije javno razmatrano ni u SAD ni u većem delu Evrope. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Ted Karpenter: Klub bebisiterki (The National Interest) |
|
|
| |
NATO samit u Bukureštu doveo je do podele u mišljenju oko proširivanja alijanse. Opiranje Nemačke, Francuske i drugih ključnih dugogodišnjih članova sprečilo je cilj Bušove administracije da ponudi Akcioni plan članstva (prva etapa pripreme zemlje za prijem u NATO) Gruziji i Ukrajini. Brojne vodeće snage NATO shvatile su da bi pridruživanje tih država alijansi razdražilo Rusiju i dalje oštetilo već napeti odnos Zapada sa Moskvom. Ali članstvo za druge dve države, Hrvatsku i Albaniju, dobilo je zeleno svetlo. Treća balkanska zemlja, Makedonija, dobila bi pozivnicu da nije bilo nerešenog i nejasnog spora sa Grčkom oko korišćenja imena „Makedonija“ – za koje Atina tvrdi da pripada isključivo regionu u Grčkoj. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Dragan Petrović: SAD i (zapadna) Evropa |
|
|
| |
Zapadnoevropske zemlje, s druge strane, sve manje su spremne da prate političke poteze Amerike, naročito po pitanju zaoštravanja odnosa prema Rusiji (raketni štit u Poljskoj i Češkoj, širenje granica NATO do ruskih granica, naročito po pitanju Ukrajine, jednostrano rešavanje sporova na Balkanu nametnuto od SAD, pokušaj uvlačenja Turske u evropske integracije i dr.) i pretvaranja NATO saveza u puko oruđe Amerike. Nemačka sve više postaje ekonomski gorostas, koji želi da skoncentriše i deo političke, pa i vojne moći, za šta nema dovoljno razumevanja u SAD. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Tomas Grejem: Prijatelj mog neprijatelja (The National Interest) |
|
|
| |
Svaki put kada Rusija objavi dogovor oko gasovoda koji uključuje evropsko tržište, administracija ne može da odoli a da ne ukaže na svoje - za sada neuspešne - pokušaje da izgradi podršku alternativnim pravcima snabdevanja. Istina je da će Evropi biti potreban svaki tračak energije koji može da dobije od Rusije da bi zadovoljila buduću potražnju i malo više. Pragmatičniji pristup bi bio da se pozdrave rastuće ruske zalihe u Evropi i uključenje Rusije u energetski sektor Evrope pod trgovinskim uslovima, dok i dalje treba naglašavati hitnu potrebu za drugim izvorima – i zbog toga, potrebu za dodatnim gasovodima. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Dru Tompson: Tibetanske nevolje |
|
|
| |
Nedavni neredi u Tibetu su žalosni, ali kineska Vlada je imala pravo da zaustavi nasilje. Sjedinjene Države koriste mnoge slične mere koje su na raspolaganju u sličnim situacijama. Prisećam se odgovora policije na proteste u Sijetlu 1999. godine i katkad nasilnih demonstracija na godišnjim sastancima Svetske banke ovde u Vašingtonu. Nezgodno mi je da osuđujem kinesku Vladu zbog ovog slučaja. Isto tako, smatram da se kineska Vlada ponela uzdržano i da je pokazala napredak u tehnikama upravljanja „masovnim incidentima“ poput ovih. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Džošua Kiting: Kako da napravite sopstvenu državu (NIN) |
|
|
| |
Pošto je Kosovo jednoglasno proglasilo nezavisnost i pošto mnoštvo entiteta koji teže nezavisnosti namerava da krene tim putem, možda ste i sami pomislili da je krajnje vreme da osnujete sopstvenu državu. Već ste odabrali zastavu, napisali ste nacionalnu himnu, čak ste odštampali i novčanice sa sopstvenim likom. Ali, šta će biti vaš sledeći korak? Osnivanje nove države nije baš onoliko jednostavno kao što ste možda pomislili.
Prvi potez: Proverite da li ispunjavate zadate kriterijume. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Dimitrije Medvedev: Kad je predsednik obezbeđen čovek (NIN) |
|
|
| |
Vladimir Vladimirovič mi je rekao – ako hoćeš, sada ću da potpišem da te postave u Federalni centar za hartije od vrednosti – ili ostani ovde. U vladi. Komisija za vrednosne hartije je sjajan posao, ogromno tržište koje raste, interesantna problematika. A ovde – činovnički posao kome zaista nikad nisam težio, koji mi je izgledao dosadan. Ne znam zašto sam tako odlučio, da li je to bio neki predosećaj ili nešto drugo... Rekao sam: za sada ću da ostanem ovde, da pomognem. On je odgovorio – dobro, shvatio sam. Bilo je to 29. decembra 1999. A 31. decembra, on je, već kao vršilac dužnosti predsednika, potpisao ukaz kojim me je postavio za zamenika rukovodioca predsedničke administracije, što sam saznao kad sam već stigao u Peterburg gde sam otišao na doček Nove godine. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Vladimir Putin: Biblija bez imejla (Time) |
|
|
| |
Ne bih nazvao NATO trulim lešom hladnog rata, ali to je svakako ostatak iz prošlosti. Budimo iskreni. Prvo je osnovan NATO. Zatim je kao odgovor uspostavljen Varšavski pakt. Postojala su dva vojno-politička bloka. Dok pričamo o potrebi za međusobnim razumevanjem, sada moramo uvesti nove principe u međunarodni život. Imamo multipolarni svet; kao što i treba. Kako se NATO može efikasno boriti protiv terorizma? Da li je zaustavio teroriste 9/11? Gde je NATO bio tada? Nije bio tamo. Nije mogao biti tamo, jer na takve pretnje može se uspešno odgovoriti jedino ako imate odnos pun poverenja s igračima koji su sposobni da zaustave ovu pretnju, uključujući Rusiju . Rusija nema nameru da pristupa vojno-političkim blokovima, jer bi to bilo jednako s ograničavanjem njenog suvereniteta. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Andres Ortega: Gde je mesto Ukrajini? (El Pais) |
|
|
| |
Na ovonedeljnom Samitu NATO-a u Bukureštu, očekuje se pozitivna ocena o priključivanju tri nove članice: Albanije (da li će imati značaja problem na Kosovu?), Hrvatske i Makedonije (ukoliko se s Grčkom reši pitanje oko njenog imena). Međutim, iznenada, predsednik i premijerka Ukrajine, Juščenko i Timošenko, iznose na sto svoje želje, uz obećanje da neće biti stranih baza (jer je to Ustavom zabranjeno). Budući da je ovo za Buša poslednji samit Atlantskog saveza, on želi da ovo pitanje vrati u kolosek uvođenjem putokaza ili Akcionog plana za članstvo (MAP), što će činiti deo njegove ostavštine. Za vreme Bušovih mandata, u NATO je pristupilo deset novih zemalja: Bugarska, Slovenija, Slovačka, Estonija, Letonija, Litvanija i Rumunija, kojima treba pridodati i tri nova nestrpljiva kandidata. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Nikolas Gvozdev: Mekkejnov promašaj (The National Interest) |
|
|
| |
Budimo jasni: vizija o Ligi demokratija, predvođenom Sjedinjenim Državama, iznuđena je. Ko ne bi želeo da osmisli međunarodnu koaliciju od više od 100 država da bi širom sveta branio i promovisao mir i slobodu? Postoji samo jedan mali problem – koji ide u srž senatorove tvrdnje da je on „realističan idealista“ – naime, to se baš ne slaže sa realnošću. Deo problema čini to što pažljivo osmišljenu i usavršenu retoriku bilo kog političkog govora koji se nedeljama pripremao lako mogu da poremete dramatične promene u ciklusu dnevnih vesti. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Zahtevajući rasparčavanje Čehoslovačke u ime sudetskih Nemaca, Hitler je rekao: ''Najzad, dvadeset godina posle reči predsednika Vilsona, pravo na samoopredeljenje za ova tri i po miliona ljudi mora biti ostvareno''. Zbog haosa čije je stvaranje Hitler započeo u ime Nemaca van Nemačke, Čerčil je 1944. godine uz Ruzveltov i Staljinov pristanak podržao etničko čišćenje. Posleratna stabilnost je stvorena čišćenjem nenemačkih zemalja od Nemaca. ''Proterivanje'' - kazao je Čerčil - ''predstavlja najpogodniju i najtrajniju metodu''. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Daniel W. Drezner: Realisti protiv neokonzervativaca |
|
|
| |
Buš je vladao drugačije od onog što je promovisao u kampanji. Teroristički napadi 11. septembra doveli su do promene mišljenja o prioritetima spoljne politike. Neokonzervativne ideje - posebno promovisanje demokratije - bile su smeštene u centar velike strategije Bušove administracije. Početkom 2008., izjave Pletke bi vrlo lako mogle biti istinite. Spoljnopolitički tim Džona MekKejna nije bio mnogo prijateljski nastrojen prema realistima GOP-a – što govori o spoljnopolitičkoj transformaciji Republikanske partije. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Maloj Krišna Dar: Zašto Indija mora da se usprotivi nezavisnosti Kosova |
|
|
| |
Vreme je da se Indija jasno i glasno izjasni protiv jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, koje se nalazi pod upravom UN. Indija bi trebalo otvoreno da podrži Rusiju i Kinu u UN i da zamoli generalnog sekretara Ban Ki Muna da objasni svetskom mnjenju kako to SAD i njihovi saveznici mogu pregaziti mandat UN u cilju stvaranja jedne nove nacije na osnovu nacionalno-verskih kriterijuma. Kosovo neće biti poslednje, jer je Velikoj braći dozvoljeno da koriste NATO kao ovlašćenu snagu neoimperijalista. Ko bi mogao da spreči NATO da iz Avganistan skokne u Kašmir? >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Džastin Raimondo: Irak i kosovska veza |
|
|
| |
Tu politiku je skovala i omogućila alijansa – narodni front, kako su to imali običaj da zovu levičari – neokonzervativaca i „liberalnih jastrebova“ i prvi projekat bio je stvaranje podrške sa levice i desnice za Oslobodilačku vojsku Kosova. Čalabi i „oslobođenje“ Iraka došli su kasnije, ali to je bila ista vrsta igre, sa istim igračima, uz korišćenje otprilike istog moralističkog žargona. Samo se mesto promenilo, a alijansa neokonzervativaca i liberala ostala je postojana i ojačala je. Sa 11. septembrom 2001, taj narodni front je bio spreman, voljan, i u stanju da nas strmoglavce potera na Bliski istok. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Vu Jun: Prava lekcija za Kinu (People-s Daily, Peking) |
|
|
| |
Sada je očigledan konačni ishod voljnog ili nevoljnog odustajanja Srbije od upotrebe sile radi zadržavanja Kosova kao dela svoje teritorije. Teško je sa tačnošću predvideti da li bi Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost da je Srbija jemčila da će koristiti sva moguća sredstva da to spreči. Možda bi to doprinelo odlaganju jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, a možda i ne bi. Ali ono što se sa sigurnošću može zaključiti iz slučaja Kosovo je da sve ostale mere, izuzev vojnih, za koje je Srbija jemčila da će upotrebiti radi sprečavanja Kosova od postajanja nezavisnim, nisu uspele. Ako postoji jedna lekcija koju Kina može da nauči od slučaja Kosovo, onda je to ova. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Džejkob Hajlbrun: Blogovski rat (The National Interest) |
|
|
| |
 To je vrsta uglađenog i drskog samopouzdanja kojim se dobijaju izbori, ili barem argumenti. Demokrate, nasuprot tome, teško bi mogle ponuditi jasniji kontrast u odnosu na svoje takmace iz republikanske stranke. I tako, da bismo zaista razumeli grubost i intenzitet svađalačkog tona među demokratama, najuputnije je baciti pogled na nedavnu bujicu napada na Majkla O'Hanlona, vodećeg člana Brookings Institution, koju su mu priredili blogeri poput neumornog Spensera Akermana sa bloga Washington Independent's ili Ezre Klajna sa American Prospect's. O'Hanlon je izazvao buru zaprepašćenja svojim uvodnikom u New York Times (koautor sa Kenetom Polakom) 30. jula 2007, gde nakon kratke posete Iraku koju je finansirala vojska, kaže kako se rat odvija daleko bolje nego što tvrdi Bušova administracija. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Nikolas Gvozdev: Pomicanje NATO-a (The National Interest) |
|
|
| |
Brojne evropske države žele da smanje tenzije sa Rusijom - i američki državni sekretar i sekretar za odbranu su trenutno u Moskvi gde pregovaraju o pitanjima kao što je protivraketni odbrambeni štit u Evropi koji bi mogao da dovede do pozitivnih prodora - ali Rusija je takođe jasno dala do znanja da je njena saradnja sa Zapadom vezana za usporavanje ili uopšte zaustavljanje ekspanzije NATO ka istoku. Vlade Gruzije i Ukrajine, međutim, žele da na ovom samitu dobiju svoje akcione planove članstva (MAP), da bi mogle da započnu proces koji bi, za četiri godine ili više, kulminirao priključivanjem alijansi. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Gordon N. Bardoš: Hilarino "balkansko iskustvo" (The National Interest) |
|
|
| |
Sama senatorka Klinton tvrdila je kako je poslata u Bosnu u vreme kada je bilo „previše opasno“ da sam predsednik tamo otputuje, izostavljajući činjenicu da su pevačica Šeril Krou i komičar Sinbad takođe bili deo te iste „opasne misije“. Hilari je takođe tražila odobrenje za dogovor sa makedonskom vladom koja bi dozvolila albanskim izbeglicama da uđu u zemlju nakon izbijanja rata na Kosovu, iako se diplomate i vladini zvaničnici uključeni u tadašnji proces, poput Roberta Gelbarda i Iva Daldera, ne sećaju da je to bilo baš tako. Još jedan unekoliko sumnjiv aspekt balkanskog dosijea senatorke Klinton bila je tvrdnja da je nagovarala svog supruga da otpočne NATO bombardovanje Srbije 1999. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Sreeram Chaulia: Svet "svojih država" (Foreign Policy) |
|
|
| |
Bujanje "sopstvenih država" sprečava i to što nacionalne države koje brane status kvo nastoje da se osiguraju od štete ulaženjem u savez sa velikim silama. Dok god je general Suharto bio potreban Zapadu da bi ostvario svoje planove tokom hladnog rata, Sjedinjene Države, Britanija i Australija su pomagale Indoneziji da pripoji i pod svoju kontrolu stavi Istočni Timor. A kada je Indonezija ostala bez podrške velikih sila, te iste države su se udružile i priznale pravo Istočnog Timora na samoopredeljenje, pomažući mu da stekne nezavisnost. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Džozef S. Naj: Balans tvrde i meke moći (Danas) |
|
|
| |
Tvrda i meka moć mogu se uzajamno pojačavati ili potkopavati. U odgovoru na terorističke napade Al Kaide na SAD, potpredsednik Dik Čejni tvrdio je da će snažna vojna akcija odvratiti buduće napade. Izvesno je da je tvrda moć vojske i policijskih snaga bila potrebna za suprotstavljanje Al Kaidi, ali je njena neizbalansirana upotreba - što se moglo videti iz invazije Iraka, fotografija iz zatvora Abu Graib i zatvaranja bez suđenja - poslužila da se poveća broj terorističkih regruta. Odsustvo delotvorne komponente meke moći umanjilo je efekat strateškog odgovora na terorizam. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Džon R. Bolton: Ujedinjene nacije i kosovska nezavisnost |
|
|
| |
Kako god gledali na američki predvođeno zbacivanje Sadama, ili vazdušnu kampanju NATO protiv Srbije iz 1999, ili sadašnje priznavanje jednostranog proglašenja kosovske nezavisnosti (uključujući i od strane sadašnje vlade Italije), postoji jedna tema koja povezuje sve tri ove odluke. Sve su donesene bez izričitog ovlašćenja Saveta Bezbednosti. Štaviše, kako je prethodno objašnjeno, priznavanje kosovske nezavisnosti je ''gore'' kada se gleda iz tog ugla, s obzirom da ono praktično krši ponovno potvrđivanje suvereniteta Srbije nad tom teritorijom koje je sadržano u Rezoluciji 1244. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Aleksa Đilas: Akademski Zapad i balkanski test |
|
|
| |
Pitanje koje se odmah i neizbežno postavlja jeste, naravno, da li je Sabrina Ramet stvarno pročitala sve ove knjige ili je Razmišljanje o Jugoslaviji tek samo spektakularan primer one tamne veštine univerzitetskih nastavnika da prikažu knjigu pošto je samo prelistaju ili pošto su pročitali druge prikaze? (Možda ćemo u ne tako dalekoj budućnosti imati njujoršku ili londonsku Reviju prikaza knjiga ?) Bilo da verujemo ili ne da je Rametova pročitala četrdeset hiljada stranica ili šesnaest miliona reči (moje grubo računanje), njeno znanje je prilično. A ipak, njena knjiga nije za preporuku. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Dimitri K. Sajms i Pol Dž. Sonders: Bizmarka za predsednika (The National Interest) |
|
|
| |
Evropu ne možemo – a ne bi ni trebalo – uzimati zdravo za gotovo. Niti bi trebalo da napustimo ono što je od Niksonovog otvaranja prema Kini bio ključni strateški cilj Sjedinjenih Država: vođenje računa o tome da su Peking i Moskva zainteresovaniji za dobre odnose sa Vašingtonom nego li za međusobno ulagivanje ili udvaranje otpadničkim državama. Promene u toj ravnoteži – pa čak i formalnih savezništava – mogle bi duboko potkopati američku sposobnost da sledi svoje međunarodne ciljeve. Devedesetih godina smo mogli da se izvučemo sa mnogo čim u tom pogledu, što smo i činili, u periodu kada su se Sjedinjene Države visoko kotirale. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Dragan Petrović: Poljska između EU, SAD i Rusije |
|
|
| |
Na prethodnim parlamentarnim izborima pre tri godine pobedila je koalicija u kojoj su bile stranke Kašćinskog i Tusa koje su imale različiti oslonac u spoljnoj politici – Kašćinski na SAD, a Tus na Nemačku. Nakon napuštanja vlade Tusa, premijer Kašćinski, kome je naruku išla činjenica da je za predsednika republike izabran njegov brat blizanac, potpuno oslanja Poljsku na politiku Vašingtona. Poljska je u tom periodu često ignorisala političku volju „stare Evrope“, odnosno Nemačke i Francuske, a sa Rusijom je izuzetno pogoršala odnose. Od novembra 2005. na snazi je zabrana uvoza poljskih mesnih proizvoda u Rusiju zbog niza zamerki Rusa njihovom kvalitetu. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Vilijam Montgomeri: Kolika je cena stalnog širenja NATO (Danas) |
|
|
| |
Na površini izgleda da je NATO bio velika uspešna priča. Njegov neprijatelj iz hladnog rata, Varšavski pakt, prestao je da postoji. Osam njegovih sadašnjih članica ranije su bile deo te alijanse. Nekoliko drugih zemalja koje su nastale iz raspada Sovjetskog Saveza članice su Partnerstva za mir i izrazile su interesovanje za članstvo u NATO. Međutim, nije sve slatko i svetlo. Sam uspeh NATO da privuče nove članice iz bivšeg Varšavskog pakta, a naročito delove bivšeg Sovjetskog Saveza, razljutio je i ogorčio Ruse . To posebno uključuje bivšeg agenta KGB i "hladnog ratnika" Vladimira Putina. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Sejmus Miln: Sistem koji nameće imperijalnu silu može samo biti odbačen (Guardian) |
|
|
| |
Čini se da se intervencionisti vraćaju na scenu. A sada im je proglašenje nezavisnosti Kosova dalo barjak za ponovno okupljanje razočaranih oko stvari koja je zahvatila maštu mnogih zapadnih liberala devedesetih godina. Džon Vilijams, idejni vođa ministarstva spoljnih poslova, autor sramnog nacrta iračkog ratnog dosijea 2002, protekle sedmice je napisao kako ga je kosovski rat ubedio da prati Tonija Blera po pitanju Iraka – i kako bi bila „tragedija“ da je Irak onemogućio budućnost Kosova. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Mikis Teodorakis: Dosta izdaje! (Politika) |
|
|
| |
Vraćajući se na nas Grke treba da sagledamo da se stvari odvijaju onako kako se odvijaju i da je situacija više nego tragična, jer nam Amerikanci nikako ne veruju, koliko god im se klanjale razne proameričke vođe, i to zato što nas se boje, mrze naš narod, za koji su sigurni da u svojoj ogromnoj većini odbacuje njihove ratničke planove. Zato žele da nas na svaki način kazne ukoliko svi zajedno ne odlučimo da kleknemo i da im poljubimo stopala, zaklinjući se da ćemo od sada pa nadalje biti dobri i poslušni prema bilo kakvoj njihovoj politici. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Henri Kisindžer: Evropa se skriva iza nepopularnosti Buša (NIN) |
|
|
| |
Da li „vođene demokratije”, koje su trenutno uspešnije u ekonomskom smislu, kao što je to u Rusiji i u Kini, podrivaju privlačnost demokratija zapadnog stila? Da li je to novi model koji postaje privlačan za mlade ljude?
- Problem “vođenih demokratija” je u tome što one imaju velikih teškoća u rešavanju sukcesije i u davanju pristupa što je moguće većem broju talenata. Kina je bliže rešenju ovog problema od većine nedemokratskih sistema. Verujem da je demokratski model za budućnost bolji i trajniji, ali ne automatski. To zavisi od vizije i određenosti pravca. >>ceo tekst
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Sergej Lavrov: Zašto se sve okreće naglavačke (NIN) |
|
|
| |
Šta dalje, Sergeju Viktoroviču? Imaju li protivnici nezavisnosti Kosova u rukama bar neke mehanizme kojima mogu da utiču na situaciju?
- Naravno, to su mehanizmi međunarodnog prava. Mi, kao i mnogo drugih država, nemamo nikakve sumnje u to da je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova grubo narušavanje Ustava. To je bilo jasno i na diskusijama koje su održane u Savetu bezbednosti, tokom kojih vatrene pristalice jednostrane nezavisnosti nisu dobile podršku većine. To je bilo jasno i tokom diskusija koje su inicirali Srbi uz našu aktivnu podršku u OEBS-u, u stalnom savetu te organizacije, u Savetu Evrope. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Pol Kreg Roberts: Da li će američka imperija doživeti kraj pre nego što dokrajči svet? |
|
|
| |
Navodno je naše vreme era globalizma i stvaranja jedinstvenog sveta. Drevne evropske nacije se pretapaju u Evropsku Uniju, jednu novu super-državu. Američke korporacije sada imaju transnacionalne interese lišene bilo kakvih nacionalnih privrženosti. Ipak, SAD se svojski trude da rastoče jednu malu balkansku državu u još manje konstitutivne delove. Zašto se ovo događa? Zašto je Buš naredio američkim marionetama u Britaniji, Francuskoj i Nemačkoj da odmah priznaju istorijsku srpsku pokrajinu kao novu muslimansku državu? >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Jelena Guskova: Da li će preporod legitimnog svetskog poretka početi sa Srbijom? |
|
|
| |
Danas mnogi pričaju da UN neće pregurati kosovsku krizu i kako su toj organizaciji dani odbrojani. Postoji mišljenje da su zahvaljujući Rusiji UN počele da se oporavljaju posle teške bolesti koja se pokazala upravo na Balkanu sredinom devedesetih godina. Simptomi ove bolesti počeli su da se pojavljuju pokoravanjem pred SAD u donošenju odluka u vezi sa složenim etničkim sukobima, u nastojanju da se uvek dobije konsenzus prilikom glasanja u SB UN, čak i kada je nepravda politike dvostrukih standarda prema srpskom narodu bila očigledna, kao i u NATO intervenciji na Balkanu bez odluke UN. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Naomi Klajn: Telesni šok |
|
|
| |
Doktrina šoka je filozofija koja je dirigovano donošenje odluka na najvišim nivoima vlade u SAD i u mnogim drugim zemljama. To je filozofija za ljude čija je politička agenda toliko nepopularna, da se ne može nametnuti pod normalnim okolnostima. Mora postojati neka vrsta šoka ili telesnog udara ka društvu – rat, teroristički napad, prirodna katastrofa – koja čini da ljudi izgube tlo pod nogama, izgube svoju orijentaciju. Kao posledica tog šoka, vi možete progurati kroz politički program ono što inače ne biste mogli. To je centralni princip doktrine šoka, koju ja takođe zovem „kapitalizam katastrofe“. >>ceo tekst |
|
|
| |
|
|
|
| |
Milenko Marković: SAD: Predsednički kvalifikacioni turnir |
|
|
| |
Kako bilo da bilo, ovogodišnji unutarstranački izbori, a samim tim i predstojeći predsednički izbori, jesu najneizvesniji i najneobičniji u novijoj istoriji Amerike. Poslednji put kada se na izborima kao jedan od kandidata nije pojavio vladajući predsednik ili dotadašnji potpredsednik, bili su izbori 1920. godine. Ovo je prvi put da se kao ozbiljni kandidati pojavljuju žena – Hilari Klinton, i crnac – Barak Obama, a uzevši u obzir da su u obe partije, ne računajući bivšeg guvernera Masačusetsa Mita Romnija, favoriti senatori, treba se setiti da je poslednji senator koji je uspeo da postane američki predsednik bio Džon Kenedi, pre skoro 50 godina. >>ceo tekst
|
|
|
| |
|
|
|
| |
Svi tekstovi u rubrici Savremeni svet |
|
|
| |
|
|
|
| |
 Povezane rubrike |
|
|
| |
Srbija i Nato |
|
|
| |
Svet nakon 11. septembra |
|
|
| |
Prenosimo |
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|